Wednesday, August 22, 2018

MONOGRAFIJA DZEMATA PRIDJEL GORNJI


Pridjel Gornji, Ševarlije i Potočani su geografski povezani u srednjem vijeku i prvih decenija turske vlasti činili su jednu cjelinu zvanu Pridol, cije je sjedište bilo na prostoru današnjih Ševarlija. Pridol se u turskom vaktu mijenja u Pridilj pa nakon drugog svjetskog rata u današnji oblik, Pridjel. Od turskog naziva Pridilj do danas je ostalo „pridiljski“ i „Pridiljani“. Prva džamija u ovom džematu je sagrađena 1905. godine, a inicijator gradnje ove džamije bio je Ali-beg Kapetanovic. Zemlju za damiju je uvakufio Mustafa Smajlović, prije 1900. godine. Prvi imam koga pamte je bio Osman-ef. Gragić. Ta prva džamija u kojoj je on službovao bila je napravljkena od drveta olijepljena zemljom a munara je bila drvena. Poslije Osmana-ef. Grahića dolazi čuveni hafiz Rizvić iz Koliba. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u džematu Pridjel G. sluzbovao je Mustafa-ef. zvani Malo Mrve (umro u Dobosnici kod Gracanice). Poslije njega dolazi Bajro-ef. Hodžić iz Klokotnice pa Resid-ef Mujkic, također iz Klokotnice. 1948. godine u ovaj džemat dolazi Ibrahim-ef. Joldic (1923 – 1995), rodom iz Sladne kod Srebrenika. Nakon njegovog dolaska pokrenula se inicijativa za izgradnju nove džamije jer je postojeća bila već dotrajala. Ipak je proslo jos mnogo godina do izgradnje nove džamije. Potkupolna džamija na mjestu stare drevne džamije iz 19. vijeka otvorena je 1968. godine. Munara započeta 1948. a završena 1958. Otvorenje džamije bilo 1968. godine. Tadasnji predsjednik građevinskod odbora bio je Mujic Halil, a mutevelija u tom periodu bio je Grahić Husejn (od 1958. do 1969.). Ibrahim-ef. Joldic je službovao u ovom džematu 41 godinu.

Za njegovo vrijeme je, kako smo naveli izgrađena džamija, formirano centralno mezarje, izgrađen objekat gasulhane i učionice i na posljetku kupljna vakufska kuća uz džamiju. Mutevelije koje su ga pratile u toj njegovoj službi su: Dedo Kavazovic, Ragib Hozic, Ragib Kavazovic, Bećir Bećirović a pred sami rat mutevelija je bio Hasan Mujić. Nakon protjerivanja bošnjačkog stanovništva sa zapadnih obronaka Ozrena, maja 1992. godine, Ibrahim-ef. Joldic je morao kao i svi ostali u muhadžirluk. Prvo u Tešanj pa ostrvo Pag u Hrvatskoj pa zatim u Njemačku gdje je maja 1995. godine preselio na ahiret. Ukopan je u rodnom mjestu Sladna kod Srebrenika. Nakon Ibrahim-ef. u Pridjel dolazi mladi imam Smjl Mehmedović od Zvornika koji je tu proveo svega dvije godine. Poslije njega, pred sami rat dolazi Besim-ef. Hodžić. Pridjel Gornji poznat je po svojoj omladini koja davne 1937. godine osniva prvu seosku biblioteku u dobojskoj regiji, izgradivši tom prilikom zgradu „čitaonica“. Nakon Drugog svjetskog rata Pridjel Gornji je bio jedino seosko naselje dobojske regije, a i šire, koje je osnovalo svoju omladinsku brigadu nazvanu ORB „Džemal Bijedić“. Pridjel Gornji je ipak Bio najpoznatiji zbog prvog i jedinog seoskog informativnog glasila na nivou Bosne i Hercegovine kog je izdavala skupština MZ, zvanom „informativni bilten“ (glasilo MZ Pridjel Gornji od Doboja- izdavanje odobreno rješenjem br. 04-651-694/81, dana 7, januara 1981. godine od republičkog komiteta za informacije SRBiH Sarajevo), kog je uređivao pridiljski novinar i aktivist Ismet Grahić (muče i ubijen u Doboju 1992. godine). Dvadeset brojeva ovog glasila je izašlo do agresije a šest brojeva u novije vrijeme tj. nakon povratka stanovništva iz muhadžirluka. Također Pridjel Gornji je bio prvo i jedino seosko naselje koje je imalo organizovano sakupljanje i odvoz smeća i vodovod sa šumskom izvorskom vodom. Nogometni klub „Željezničar“ je bio poznat nadaleko kao i dramska sekcija čije priredbe, humoristički skečevi i kvizovi nadaleko su bili poznati. Telefonska mreža je bila spojena direktno na glavnu dobojsku centralu, svi putevi su bili asfaltiran a jedno željezničko i dva autobuska stajališta bili uređeni. Pred zadnju agresiju Pridjel Gornji je brojio 377 kuća sa 1219 stanovnika. Pridiljska džamija je srušena dinamitom iznutra 18. Juna 1992. godine. Sam Pridjel Gornji je dao 154 borca Armije BiH, od kojih su 31 pali kao šehidi. Jedan teški invalid bez nogu a 37 je ranjavano. Na razne načine poginulajos 22 civila a u muhadžirluku je za vrijeme rata umrlo 25 mještana Prigjela Gornjeg. To sve ukupno iznosi 78 žrtava. Svaka treća kuća od 377, koliko ih je prije agresije bilo, dala najmanje jednog borca. Četiri pridiljske kuće dale po dva sina: kuća Jupic hadži Husejna, Smajlović Agana, Smajlovic Hazima i Grahić Bećira. Neke familije ostale bez muških potomaka.

Spisak Pridiljskih šehida boraca Armije BiH s godinom roðenja i mjestom pogibije:

1. Bajramali Dželadina Idriz, (1970) Pridjel Gornji
2. Džanić Mahmuta Semir (1970) Kalošević kod Teslića
3. Džanić Nezira Amir (1975) iznad Tešnja
4. Džanić Omera Ismet (1949) Putnikovo Brdo iznad Doboja
5. Ðogić Sulejmana Sejdo (1962) Tešanj
6. Grahić Bećira Dževad (1957) brdo Becanj, Doboj Istok
7. Grahić Bećira Ismet (1948) – novinar – logor Doboj, ubijen, nepoznato
8. Grahić Begana Redžo (193? – borac), Putnikovo brdo, snajper na dužnosti
9. Grahić Edhema Salih (1953) Doboj, mučki ubijen nakon zarobljavanja
10. Grahić Redže Amir (196? – borac), Putnikovo brdo, na dužnosti
11. Hadžišehić Rasima Haris (1968), Igman
12. Hodžić Mehmeda Muhamed (1952) Pridjel Gornji
13. Hozić Himze Almir (1971) Pridjel Gornji
14. Hozić Ibre Ešef (1955) Matuzići, Doboj Jug
15. Husić Bege Amil (1969) Karuše, Doboj Jug
16. Husić Mustafe Damir (1972) Doboj, mučki ubijen nakon zarobljavanja, paljen let lampom
17. Jupić Huseina Mehmed (1963) Pridjel Gornji
18. Jupić Huseina Redžo (1967) Mravići, Doboj Jug
19. Kavazović Habiba Hadid (1966) Pridjel Gornji
20. Kavazović Selvera Vedin (1974) Doboj, mučki ubijen nakon zarobljavanja, rezovi na vratu
21. Lišinović Amir (196? – borac), Crni vrh iznad Tešnja, na zadatku
22. Mrkanović Rame Samir (1969) Putnikovo Brdo iznad Doboja
23. Mujić Jusufa Hajrudin (1957) Pridjel Gornji
24. Mujić Safeta Mirsad (1968) Ulišnjak iznad Maglaja
25. Mujić Sejde Miralem (1959) iznad Maglaja
26. Skulić Saliha Nihad (1957) iznad Sarajeva
27. Smajlović Agana Mustafa (1972) Pridjel Gornji
28. Smajlović Agana Suljo (1963) Matuzići, Doboj Jug
29. Smajlović Hazima Esad (1959 – borac), Crni vrh iznad Tešnja, u borbi
30. Smajlović Hazima Kasim (1962) Pridjel Gornji
31. Suhopoljac Huseina Muhamed (1936), Kraševo kod Doboj Jug

Spisak ubijenih i poginulih civila, žrtava četničkog terora

32. Bešlagić Agana Mirha, rođ Hozić, (1960) – ubijena s mužem (šehid Ševko) i dvoje djece, granata na spavanju
33. Džanić Alije Sakib (1958) – mučki ubijen 18.06. 1992. pa bačen u nabujalu Bosnu
34. Džanić Halila Amira, djevojka, poginula 1993 u Jelahu
35. Džanić Huske Šefik (1947) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
36. Džanić Ibrahima Ibro (1956) – stradao 18.06.1992. nakon hajke utopio se u nabujaloj Bosni,
37. Grahić Fehre Mehmed (1969) – prva žrtva, mučki ubijen 11.05.1991 u Jabučić Polju
38. Grahić Huseina Adil, (1960) – mučki ubijen na cesti, prvi dan Bajrama 04.04.1992.
39. Grahić Mehmeda Fehro,(1944) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
40. Grahić Mešina Omer (1937), ) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
41. Grahić Muharema Hasan,(1929) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
42. Grahić Saliha Edhem,(1924) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
43. Hodžić Ibrahima Ramo, logor Doboj, nepoznato
44. Hodžić Rame Mehmed, (1938) – utopio se u r. Bosni 02.06.1992.
45. Hozić Agana Hajrudin (1947) ) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
46. Hozić Malka, (1928) – mučki ubijena 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
47. Hozić Tahira Omer (1910) – starac, mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
48. Mrkanović Hanifa, (1916) – mučki ubijena 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
49. Mrkanović Ibrahima Avdo (1912) – mučki ubijen 18.06.1992. u Pridjelu Gornjem
50. Salatić Zlatana Amir (196?) – logor Doboj, ubijen, nepoznato
51. Smajlović Ekrem, (1941) – umro 07.05.1992 na dan prvog bombardovanja
52. Smajlović Muje Delista, (1978 – dijete) – ubijena granatom u Maglaju
53. Smajlović Mustafe Šerifa (starica) – poginula od granate u Lepenici
54. Amir Lisinovic – LAV 8.2.1972 – 28.3.1994.

Poslije Dejtona je prošlo još nekoliko godina i uslijedio je povratak na svoja ognjišta. Stnovnici su gradili svoje kuće, čistili puteve, njive, mezarja t mjesto gdje je bila džamija. Prvi mutevelija poslije rata bio je Grahic Husejn. U tom periodu izgrađena vakufska kuća i ujedno prva kuća poslije povratka, služila kao kancelarija mjesne zajednice i mjesto obavljanja namaza. Neko vrijeme u pridjelu nije bila uspostavljena organizacija džemata pa je Pridjel bio u sastavu džemata Ševarlije-Potočani. Nakon toga počinje uspostava džemata i dolazi honorarno da radi Nisvet-ef. Džinalić a poslije njega Almir-ef. Bekric. U junu mjesecu 2003. godine kao imam dolazi Armin-ef. Hopic koji radi honorarno do januara 2004. kada odlazi na služenje vojnog roka. Nakon toga, 01. 06. 2004. godine ponovo se vraća i tu je i dan danas. Radove oko vakufske kuće vodio Grahić Husejn. Gradnju finansirali Grahic Husejn, Grahić Ejub, Grahić Fatima, Jupić Husejn i dr. Materijal za kuću je većinom iz donacija koje su bile tada namjenjene za gradnju pridiljskih kuća. 2002. godine mutevelija je Bećirović Bećir.

Početkom 2004. godine formira se građevinski odbor za izgradnju džamije. Na čelu građevinskog odbora je Rešid Džanić. 2005. godine započeta je nova džamija. Članovi građevinskog odbora su: Kavazović Ševal, Joldić Ekrem, Džanić Mahmut i Jupić Husejn. Blagajnik je bio Kavazović Ševal. Glavni donatori izgradnje džamije su bili: Grahić Salih i njegova hanuma Grahić Fatima te njihovi sinovi Begzad i Besim. Oni su donirali izgradnju munare, šehidskog obilježja, trotoara i staza oko džamije te ogradu unutar džamije. Ukupna svota koju su izdvojili bila je oko 60.000 KM. Otvorenje džamije je bilo 29. 07. 2006. godine. Otvorili su je Salih Grahić sa svojim sinovima Besimom i Begzadom.

U sklopu radova na džamiji uređena je gasulhana, učionica i vakufska kuća (stavljena fasada). Danas je u pridjelu situacija dosta teska. Veliki broj je nezaposlenih, omladina nema baš nekih aktivnosti tako da u mnogim slučajevima lutaju tražeći neki izlaz iz teške situacije. Najveći problem danas u Pridjelu je voda, ostala je stara mreža vodovoda koja je dosta slaba i vode nikako nema. Ljudi većinom žive od poljoprivrede. U selu postoje dvije trgovine i jedan ugostiteljski objekat. Asfalt je dosta propao i za nekoliko godina će totalno propasti ako se nešto ne promijene. Veći je mortalitet od nataliteta kao i u cijelom RS-u. Od povratka pa do novembra mjeseca 2009. godine je umrlo 109 osoba a nema ni 50 rođenih u tom periodu. Treba se nadati u bolju budućnost ali kako stvari stoje nije na pomolu. I dalje je najbolje se uzdati u svoje njive i polja kako bi se moglo preživjeti u ovome džematu. Ovaj džemat može mnogo toga uraditi ako na čelo nekog projekta postavi pravu osobu koja će voditi. Primjer je izgradnja džamije za samo godinu dana.

Mektebska pouka je na veoma dobrom nivou. Ima oko 50 upisanih polaznika. U ovom džematu ne pamte da je bio i jedan softa, ali 2007. godine i to se desilo. Hozic Benjamin je krenuo o Behram-begovu medresu u Tuzli i sad je treći razred iste. On mijenja Armina-ef. kada je na godišnjem odmoru i u drugim prilikama.
Spisak ljudi koji su u aktualnom džematskom odboru:

1. Grahić Salih – predsjednik (mutevelija )
2. Kavazović Ševal – blagajnik
3. Joldić Ekrem – član
4. Mrkanović Ramo – član
5. Hodžić Ramiz – član
6. Džanić Sabit – član
7. Hopić Armin – član

Organizacija džemata je na visokom nivou zahvaljujuci džematskom odboru i svim džematlijama ovoga džemata koji su većinom svi članovi Islamske zajednice.

  • Adresa

    MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE DOBOJ
    Oslobodilačka 1
    74000 Doboj
    Bosna i Hercegovina

  • Kontakt informacije

    t: +387 53 204 270
    f: +387 53 204 271

    e: mizdoboj@hotmail.com

  • Legal

    JIB: 440 2700940000

    Žiro računi:
    551 004 0001 799620
    555 008 0003 630918